Općina Konjščina

Položaj

Općina Konjščina nalazi se u središnjem dijelu Hrvatskog zagorja. Zemljopisno je smještena s obje strane rijeke Krapine. Ne spada strogo u sklop same Ivanščice, već u njene rubne dijelove. Područje općine pretežno je ravničarsko, izuzev brežuljaka na području Gornje Konjščine, Jertovca i Sušobrega. Samo općinsko središte nalazi se uz državnu cestu D-24, odnosno uz raskrižje cestovnih pravaca Novi Marof – Zabok sa županijskom cestom prema Sv. Ivanu Zelini te uz željezničku prugu Zagreb – Varaždin. Na taj način općina je cestovnim i željezničkim prometnicama veoma dobro povezana s ostalim jedinicama lokalne samouprave.

Demografija

U sastavu općine nalazi se 16 naselja: Konjščina – centar, Jertovec, Jelovec, Galovec, Sušobreg, Klimen, Turnišće, Kosovečko, Donja Konjščina, Donja Batina, Brlekovo, Krapina Selo, Bočadir, Pešćeno, Gornja Konjščina i Bočaki. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, na području općine Konjščina bilo je 3.790 stanovnika.

Povijest

Konjščina se prvi put spominje 1334.godine i to kao župa. Kako je nastalo ime Konjščina povijesno nije utvrđeno, već postoje dva tumačenja. Iz jednog proizlazi da je ime dobila po grofovima Konjskim, a prema drugom da je ime dobila po polju za ispašu konja prema čemu su i grofovi Konjski dobili prezime. Kaštel Selnica (stariji naziv za Konjščinu) prvi se put spominje svojim «krsnim listom» u ispravi kojom kralj Matija Korvin 1477. godine dopušta Kristoforu i Ivanu Konjskom da podignu utvrdu u Selnici, današnjoj Konjščini. Općina Konjščina kao jedinica lokalne samouprave nastala je 1993. godine.

Od značajnijih povijesnih znamenitosti tu se nalazi Stari grad i barokna župa sv. Dominika iz 1734.g. s propovjedaonicom iz sredine 18.st. Od 2006.godine crkva i župa imaju svojstvo kulturnog dobra. – STARI GRAD- Kaštel Konjščina bio je važan strateški objekt u nizinskom zagorskom prostoru, a prema dosadašnjim saznanjima kaštel je iz 16. stoljeća. Osebujna je utvrda s kulama postavljenima u središte stranica umjesto na uglove. Tijekom arheoloških istraživanja pronađeni su temelji mosta i istražen je jarak koji je okruživao grad i u kojem su ustanovljeni sačuvani ostaci drvenih stupova. Iskapanja su pokazala način na koji je objekt podignut, kako je izgledao most koji je vodio u kaštel te vrijeme kada je jarak zatrpavan. Sav arheološki materijal, koji je izložen u stalnom postavu Muzeja seljačkih buna, potvrđuje kontinuitet života u kaštelu Konjščina od kasnog srednjeg vijeka pa gotovo do današnjih dana.

Bitka kod kaštela Konjščina

Hrvatsko zagorje rijetka je hrvatska regija koju tijekom burnog 16. i 17. stoljeća nisu obilježile stalne ratne okolnosti uzrokovane širenjem Osmanlijskog Carstva. Bitka kod kaštela Konjščine jedina je iznimka koja upravo potvrđuje pravilo.Taj je događaj ostao zabilježen u povijesnim izvorima, a poznat je i detaljan tijek bitke. Kaštel je promišljeno smješten na močvarnom predjelu i na raskrižju putova, te savršeno prilagođen novoj navalnoj taktici i vatrenom oružju. Idealno mjesto za sukob s vojskom u pokretu, koja se nalazi na usputnom pljačkaškom pohodu, bez zaleđa! Upravo ta izvanredno suvremena gradnja kaštela, vjerojatno je bio glavni razlog zbog kojeg je ban Nikola Zrinski kod Konjščine u svibnju 1545. godine odlučio presresti turske odrede. Na svom pohodu prema Štajerskoj početkom svibnja 1545. turska se vojska pod vodstvom Ulama-paše utaborila nedaleko konjščinske utvrde, tj. kod ušća Selnice u Krapinu( u blizini današnjeg Sušobrega). Turcima nasuprot bila je hrvatska banska vojska na čelu s knezom Nikolom Šubićem Zrinskim i grofom Jurjem Wildensteinom. Dne 04. svibnja 1545. Turci su iznenada prešli jarak (vjerojatno današnju Selnicu meljinsku) i udarili na nespremne hrvatske čete koje su se raspršile, pri čemu su Zrinski i Wildenstein potražili spas u konjščinskoj utvrdi. To je jedina bitka s Turcima na otvorenom polju koja se dogodila u Zagorju!